U vlasnika pasa je već postalo uobičajeno vjerovanje da si psi „pročišćavaju“ želudac i probavu jedući travu ili da trava potiče refleks povraćanja i na taj način izbacuju višak kiseline. U osnovi tu ima i malo istine, životinja kad osjeti da je nešto muči ima urođeni nagon da si na neki način pomogne, ali na žalost ti problemi se najčešće ne rješavaju jedenjem trave, jer su životinje konstantno izložene glavnom uzroku nastajanja problema (greške u prehrani, stres, alergije, različite bolesti, paraziti...), pa se jedenje trave učestali, a s vremenom životinja počne sve češće lizati i jesti zemlju, a ponekad i kamenje. Ako se ovakvo ponašanje učestali nekoliko puta tjedno, to je onda i više nego alarmantan znak da vaš pas ima problema s probavnim sustavom, posebice s bolovima u želucu i da vam je krajnje vrijeme da ga odvedete na pregled veterinaru.

Već je iz samog imena moguće je zaključiti da se radi o virusnoj bolesti uzrokovanom psećim Corona virusom. Virus se prenosi prvenstveno putem fecesa, a najčešći izvori zaraze su psi koji su preboljeli tu bolest, zabilježeno je da su neki psi izlučivali živi virus čak 6 mjeseci nakon pojave kliničkih znakova bolesti. To je bolest koja napada probavni sustav i manifestira se u početku povraćanjima i proljevom. Stolica je sluzava do vodenasta te često prožeta s krvlju. Štenci vrlo brzo postanu dehidrirani, depresivni i anoreksični, čak i kad se terapija i nadoknada tekućine infuzijom započnu u samom početku bolesti. Dosta često uz sve ove simptome koji izgledaju jako ružno temperatura ostaje u fiziološkim granicama. Povraćanje najčešće staje nakon 1 do 2 dana, ali proljev može potrajati mnogo duže. Sekundarne infekcije u crijevima s bakterijama, parazitima ili drugim virusima mogu pogoršati i produljiti tijek bolesti. Simptomi su izraženiji što je pas mlađi. Odrasli psi ponekad i „prehodaju“ bolest jer kod njih traje možda dan - dva, pa vlasnici često kažu da je „pas vjerojatno nešto pojeo vani“. Bolest u pravilu završava ozdravljenjem, ali na žalost ponekad, posebice u štenaca, može završiti uginućem. S obzirom na sve navedeno lako je zaključiti da je cijepljenje i više nego preporučljivo. Što se tiče pitanja kada cijepiti psa, to bi se morali konzultirati sa svojim veterinarom, jer cijepljenje i broj cjepljenja ovise o dobi životinje i programu cijepljenja protiv ostalih zaraznih bolesti.

Na žalost u zadnjih nekoliko godina se učestalost pojave piroplazmoze na području Zagreba i okolice znatno povećala, a krpelji kao prenosioci te opake bolesti su postali prava noćna mora svim vlasnicima. Za rješenje vašeg problema postoji nekoliko opcija. Prvo i osnovno ampulu protiv krpelja treba nanositi na psa obavezno svaki mjesec iznova. Isto tako je i vrlo bitno da ampulu aplicirate pravilno tj. da se pridržavate uputa proizvođača. Ampula se aplicira direktno na kožu, kod pasa s jako gustom dlakom ponekad je čak potrebno raščešljati dlaku i ošišati ili obrijati malu površinu veličine kovanice 1 kn kako bi preparat došao u bolji dodir s kožom da se u potpunosti resorbira. Bez brige, to je toliko mala površina da se ništa neće primijetiti. Ako smatrate da vam to nije dovoljno imate onda na izbor još i antiparazitske ogrlice, sprejeve, a u zadnje vrijeme se pojavila i vakcina protiv piroplazmoze koja neće spriječiti krpelja da ugrize vašeg psa, ali bi trebala spriječiti da on oboli od piroplazmoze. Nadam se da sam vam barem malo olakšao borbu s ovim opakim napastima.

Iako je ovo pitanje dosta kratko i šturo iz njega se već može mnogo zaključiti. Ovaj proces koji ste opisali upućuje da bi se moglo raditi o gnojnoj upali kože uzrokovanom nekim mehaničkim inzultom u ovom slučaju češanjem... U narodu se to naziva „Hot spot“. Javlja se najčešće u toplijih mjeseci u većih pasmina pasa na mjestima gdje je slabije prozračivanje kože, gdje se skuplja više vlage. Na tom mjestu dolazi do naglog bujanja bakterija koje normalno žive na koži, u isto vrijeme pas se na tom mjestu počinje jače češati, pa na taj način utrljava bakterije dublje u kožu gdje se one lijepo razmnožavaju i rade sve veće probleme. Vrlo često je jedan od okidača za pojavu ove bolesti preosjetljivost na hranu, pa je u većini slučajeva potrebno uz terapiju vidljivog problema, potrebno korigirati prehranu. Što se tiče vašeg Bernija svakako bi vam preporučio odlazak veterinaru jer je tu ranicu koja curka potrebno obraditi i u svakom slučaju staviti psa na antibiotik, a ja bih vam preporučio i da se uzme i bris za mikrobiološku pretragu kako biste znali da antibiotik zaista djeluje.

Vjerujem da vam nije lako pogotovo kad problem traje ovako dugo, a ništa niste uspjeli riješiti. Na žalost ovo je zaista prekomplicirano da bi se moglo odgovoriti u nekoliko rečenica. Naime iz opisane situacije moglo bi se zaključiti da se ne radi o nekoj alergijskoj reakciji na ektoparazite ili na hranu, kao niti o šugarcima, ako nakon provedenih terapija psu nije ništa bolje. U pitanju ste rekli da su promjene na „bokovima“ prema tome za pretpostaviti je da su simetrične i nema izraženog svraba, to bi moglo upućivati da je uzrok problema neki hormonalni poremećaj. Neke od najčešćih bolesti kod kojih se mogu pojaviti ovakvi simptomi su bolesti štitnjače, bolesti nadbubrežne žlijezde, kod pretjerane upotrebi protuupalnih lijekova, pošto se radi o muškom psu moglo bi se raditi i o tumoru testisa, ako nije kastriran. Pošto niste naveli više simptoma, nisam vam u mogućnosti dati detaljniji odgovor. U svakom slučaju sve te bolesti imaju više manje slične simptome, ali se liječe na potpuno različite načine, stoga je vrlo bitno napraviti detaljnu dijagnostiku prije određivanja terapije. Dijagnostika i terapija ponekad znaju biti dugotrajne i zahtijevaju dosta vremena i strpljenja, ali većina tih bolesti danas uspješno liječi.

Ovo je jako dobro pitanje i mislim da je to najveći problem koji trenutno muči sve vlasnike kućnih ljubimaca, posebice pasa. Ovaj problem je postao još veći od kad su krpelji postali zaraženi sa Babesiom canis koja uzrokuje već svima poznatu Piroplazmozu koja je jako opasna za psa, a u novije vrijeme pojavile su se i nove bolesti za koje se prije nije znalo da postoje u našim krajevima kao što su Anaplazmoza, Borelioza i Erlihioza. Naša ambulanta nalazi se u Prečkom koje je, kao što znate, vrlo blizu Savskog nasipa i Jaruna, koji su postali epizootiološki distrikti za ove bolesti, posebice piroplazmozu, tako da skoro svaki dan imamo barem jednog psa oboljelog od te opake bolesti. Iz osobnog iskustva vam mogu reći da do danas nema 100%-tne zaštite od krpelja tj. uvijek će se naći neki pas koji je bio tretiran s nekim od sredstava, a ipak ga je ugrizao krpelj. Razlika je samo u tome koji je od svih tih preparata bolji, tj. koji bolje štiti. Što se tiče biljnih preparata kao što su lavandino ulje i slični pripravci moram vam reći da to ne pomaže. Na žalost, za sad se baš nisu pokazali učinkoviti. Na tržištu postoje mnogi preparati kao što su različite ogrlice na prirodnoj bazi, ali mislim da isto tako nisu baš učinkovite protiv krpelja. Mislim da je trenutno najbolja zaštita protiv krpelja preparat koji je vjerojatno svima već dobro poznat, a to je Advantix. On za razliku od drugih djeluje kao repelent, znači odbija krpelje, tj. sprječava da krpelj uopće ugrize psa dok ostali preparati djeluju na taj način da krpelj uopće ugrize psa dok ostali preparati djeluju na taj način da krpelj prvo mora ugristi psa da bi se otrovao i tu postoji realni rizik da se pas ipak zarazi. Najčešće nastaju problemi kod krive aplikacije. Jako je bitno preparat aplicirati na kožu, a ne na dlaku, a kod pasa koji imaju jako gustu dlaku uputno je mjesto aplikacije i malo obrijati kako bi preparat bolje došao u doticaj s kožom. I na kraju, što se tiče cijene, jeftiniji je od Frontlinea. Dakle, moj savjet vam je u ovom slučaju držite se Advantixa i pravilno ga aplicirajte i trebalo bi biti sve u redu. Ne zaboravite da svi ti preparati traju 30 dana i ni dana više! Eto znam da ste vjerojatno očekivali da ću vam ponuditi neko alternativno rješenje, ali za sada su vam ampule najsigurnije rješenje.

Ovo je vrlo čest problem i medicinski naziv za njega je umbilikalna ili pupčana hernia. Nastaje zato što nakon poroda ne dođe do potpunog sraštavanja trbušnih mišića u području gdje se nalazi pupak i kud su prolazile pupčane krvne žile koje su hranile plod u maternici. Drugim riječima trbušna šupljina se nije do kraja zatvorila, pa postoji šansa da neki od trbušnih organa prođe kroz taj prolaz i zaglavi se u njemu. Najčešće kroz njega prolazi masno tkivo koje ne stvara neke posebne probleme i to izgleda baš kako ste vi opisali, ali kroz taj prolaz u svakom trenutku može proći dio crijeva i zaglaviti se što je onda vrlo opasno i može imati kobne posljedice po vašeg ljubimca. To je vrlo kratki zahvat i ne predstavlja neki rizik za životinju tako da bih vam u svakom slučaju preporučio da to što prije riješite.